Samopouzdanje je dio važnog dijela pojma o sebi – samopoštovanja. Samopoštovanje je procjena koju pojedinac iskazuje o samome sebi, odnosno, iskazuje do koje se mjere smatra sposobnim, značajnim, uspješnim i kompetentnim. Samopoštovanje se, sastoji iz dva dijela: osjećaja vlastite vrijednosti i samopouzdanja. Samopouzdanje možemo definirati kao uvjerenje da smo sposobni birati, učiti, donositi odluke, suočavati se s problemima i nositi se s promjenama.
Klijenti koji mi dolaze na psihoterapiju, uz temu na kojoj žele raditi, često spomenu da još žele raditi i na jačanju samopouzdanja. Može li se samopouzdanje poboljšati? Svakako može. Kao prvo, treba vidjeti kakva je situacija s određenim vrstama samopouzdanja: poslovnim, emotivnim, društvenim i sl. Često se zna dogoditi da se klijent osjeća samopouzdanije u nekim sferama života, a u nekima manje. Stoga treba napraviti uvid u postojeće stanje i detektirati u kojim se točno situacijama javlja nisko samopouzdanje. Zatim se kroz psihoterapiju radi na slici o sebi i uzrocima koji su doveli do sadašnjeg stanja.
Također se radi na promjeni perspektive gledanja. Klijentima preporučam i stručnu literaturu tako da mogu između psihoterapijskih susreta sami kod kuće dodatno raditi na toj temi kako bi napredak bio brži. Na samopouzdanju se može i raditi kroz psihoterapijske tehnike kao npr. s asocijativnim kartama, kreativnim tehnikama i sl.
Često su ljudi visokog samopouzdanja skloni uspjeh pripisivati vlastitom trudu, a neuspjeh vanjskim čimbenicima van njihove kontrole. Primjerice, oni će reći kako su dobili veću plaću zahvaljujući svom zalaganju, dok će ljudi s niskom samopouzdanjem reći kako je povišica posljedica šefove dobre volje. Slično je i s objašnjavanjem neuspjeha. Kad osoba s visokim samopouzdanjem ne dobije željeni posao reći će kako poslodavac ne zna dobro odabrati kandidata, a oni s niskim samopouzdanjem će reći kako oni nisu dovoljno dobri. Pogađate, prvi u nizu savjeta za povećanje samopouzdanja se odnosi pitanje čemu pripisujemo uzroke događaja, i ako treba, to promijenimo. Jačanjem samopouzdanja jačamo svoj psihološki imunitet. Evo još nekih savjeta kako si možemo sami raditi na samopouzdanju:
Prestati mučiti samog sebe s mislima poput „samo da sam….“. Određeni broj ljudi muči sebe žaleći se da nisu nešto uradili u prošlosti. Primjerice, „da sam se samo odselila u Beč“ ili „da se barem nisam ovdje zaposlila“. Tako mi zapravo sami od sebe nerealno očekujemo da točno previđamo budućnost. Kako to nije moguće, često se razočaramo, što pak vodi niskom samopouzdanju. Trebamo prihvatiti i krizna razdoblja jer su sastavni dio života i iskustvo koje vodi daljnjem rastu i razvoju ličnosti.
Biti nositelj promjene. Ljudi su često nezadovoljni međuljudskim odnosima, žale se i očekuju da se suprug, šef ili prijatelj promijene. Zašto bi se oni promijenili ako mi nismo spremni na promjenu? Ljudi se najčešće promijene u trenutku kad se i mi promijenimo. Iste akcije često dovode do istih reakcija. Ako se promjeni akcija, velika je vjerojatnost da će se promijeniti i reakcija.
Izbjegavati stalno i opetovanog razmišljanje o problemu. Ukoliko previše vremena „grozničavo“ razmišljamo o tome što nas muči, tonemo još dublje u negativne emocije jer sami sebi svjesno stvaramo loš osjećaj. Dakle, trebamo svjesno upravljati vlastitim mislima, a ne da one upravljaju nama.
Očekivati pozitivan ishod. U psihologiji se to zove „proročanstvo koje samo sebe ispunjava“. Dakle, naša očekivanja o ponašanju drugih ljudi mogu u velikoj mjeri modificirati to ponašanje. Ukoliko očekujemo pozitivno, povećava se vjerojatnost da će se pozitivno i dogoditi. Stoga, ako mislimo da smo u nečem uspješni ponašat ćemo se „uspješno“, a to uvelike pridonosi tome da doista budemo uspješni.
